Zlatni lavlji tamarin (Leontopithecus rosalia)
Stanište: Ova vrsta naseljava nizijske priobalne kišne šume u jugoistočnom Brazilu.
Ishrana: Zlatni lavlji tamarin je svaštojed. Njegova ishrana obuhvata pauke, puževe, male guštere, jaja, sitne ptice, kao i razne vrste voća i povrća.
Društveni život i aktivnost: Žive u stabilnim porodičnim grupama koje obično broje do 10 jedinki. To su veoma aktivni, diuralni primati koji se tokom dana uglavnom kreću kroz gornje spratove šumskih krošnji. Noću traže utočište u gustim šikarama ili šupljinama drveća kako bi izbegli predatore.
Karakteristike: Zahvaljujući svojoj sićušnoj veličini, sposobni su da se kreću čak i po najtanjim granama, koristeći svoje specijalizovane kandže za sigurno prianjanje. Odrasle jedinke teže približno 500 g, dok novorođenčad imaju svega 50–60 g.
Roditeljska briga: Kao primer značajnog ulaganja mužjaka u potomstvo, mladunce u početku nose roditelji — prvenstveno otac — dok se oni čvrsto drže za njihovo krzno tokom kretanja.
Status zaštite: Zlatni lavlji tamarin spada među najređe sisare na svetu. Nakon što se vrsta našla na ivici izumiranja u divljini, spasena je zahvaljujući masovnoj međunarodnoj saradnji zooloških vrtova i uspešnim programima reintrodukcije (ponovnog naseljavanja). Trenutno, vlada Brazila zadržava vlasništvo nad svim jedinkama, bilo da žive u divljini ili u zatočeništvu. Zbog veoma ograničenog areala, vrsta je i dalje izuzetno ranjiva usled gubitka i fragmentacije staništa.
Klasifikacija: Zlatni lavlji tamarin pripada potporodici Callitrichinae, poznatih i kao „majmuni sa kandžama“. Gotovo svaka vrsta unutar ove porodice trenutno je klasifikovana kao ugrožena.
Primates / Cebidae
IUCN Redlist: EN (Endangered)
I.
